|
Američki došljak zaživeo na
našim vodama i naravno dobio naše ime "buša".
O načinu lova na ovu grabljivicu u našoj štampi dosta je rečeno i da se ne bi
ponavljali želeo bih da sve vidimo i iz nekog drugog ugla. Moje iskustvo u lovu
krupnog basa, da je to vrlo ćudljiva i nepredvidljiva riba. Basa možete uloviti
na "1867" vrsta vormova, šedova, silikona, mepsova, suknjica i voblera.
Ono što basa naročito čini interesantnim za varaličare je činjenica da je to
izrazito sportska riba. Ono što mene najviše fascinira je to da nema varalice
favorita. Ako ste jedan dan dobro prošli sa nekom varalicom, već sledećeg nema
šanse da ta riba uzme istu. To je naravno, moje iskustvo u lovu ove ribe. Mislim
da je ovo glavni razlog zašto postoji toliko varalica na koje se lovi bas. Ja
najviše koristim svoje KZV rukotvorine i to uglavnom specifične kao na primer
imitaciju male štuke ili miša. Voblere koje koristim ili su površinski ili za
lov na srednjoj dubini. Za lov u dubljim slojevima naravno suknja i leptiri ili
razni silikoni i kombinacije .
Često lovim na Bajskom kanalu sa svojim prijateljem Zokijem Marinkovićem gde
gostujemo kod Ace Šošona–kralja bajskog kanala. Upravo na ovoj vodi se dešavalo
da dobijemo nekoliko krupnih basova, a da ni jedan nije uhvaćen na istu
varalicu. Zoća je jednog dobio na KZV imitaciju "lipljena"!!! Neke smo hvatali
na excalibur suknjicu, druge na leptire itd… Jedino pravilo koje postoje je da
se ne priča i ne lupka po čamcu jer je tišina u lovu krupnog basa vaš najveći
saveznik. Jako je atraktivan površinski lov basa poperima i sličnim varalicam,
jer celu situaciju vidite ko na dlanu. Već skoro četiri godine lovim ovu
grabljivicu i ne bih mogao da se zakunem ni u jednu varalicu. Kad lovite basa
morate isprobati sve moguće načine vođenja varalice i promeniti redom sve što
imate u kutiji dok ne nađete dobitnu kombinaciju za taj dan. Moj najveći bas
težek 2kg upecan u Kupusini je uzeo KZV varalicu 7cm posle skoro sat vremena
bacanja svega živog. Sledećeg dana bas je uzimao samo duplog mepsa. Imati na
štapu krupnog basa je pravo zadovoljstvo i s obzirom na veličinu veliki je
borac. Napad basa je silovit i munjevit, retko spada sa udice. Komadi do
kilogram iskaču iz vode da sve pršti, dok oni kapitalni uglavnom idu u krš i
granje ili panjeve. Nešto bih rekao i o jednoj čudnoj pojavi o kojoj do sada na
žalost niko ne piše. Ja sam sa Zoćom na bajskom kanalu, a i u Kupusini od 2000.
godine imao prilično dana na vodi, a nismo ulovili ni jednu štuku, čak ni
penkalicu. Varalice koje smo bacali štuka sigurno uzima (ili bar neke od njih),
ali u ovim vodama sve ređe. Možda je izlovljena mrežema, pobijena strujom ili je
razlog nešto treće videćemo. Ja lično zagonetku o basu i štuki i dali mogu
zajedno nisam odgonetnuo.
U Kupusini basa je sve više, a štuke sve manje, pa ta "buša" ili je naša
budućnost ili napast koje se moramo rešiti pokazaće vreme. U utrobama ulovljenih
krupnijih baseva pronalazio sam cverglane (američko somče). Bas cverglana uzima
sa glave tako što svojom četkom nalik onoj kod soma spljošti glavu sa bodljama
cverglana i tako ga lakše proguta. Očigledno da je "buša" još u Americi naučila
kako se jede cverglan. Srbi su od Dositeja Obradovića naučili da jedu krompir
(između ostalog) koji je pre toga bio ukrasna biljka i preživeli pod Turcima.
Nadam se da će i naša štuka naučiti da jede basa i cverglana i preživeti.
Ako mene pitate ja najviše volim da pecam štuku danas, a šta će biti sutra ne
znam. Možda ću morati da zavolim nešto drugo, ali usvakom slučaju nešto se
pecati mora.
Puno dana na vodi i bistro!
Zoran Pantović-Kosta
|