|
Januar ove godine mesec je
kada sam, pecajući mladicu na Drini, sreo interesantne ljude, ribolovce sa one
srtrane Drine, koji su, istim poslom kojim i ja boravili na toj reci. Posle
druženja uz kotlić u kafani kod Vece i nekoliko zajedno provedenih dana na vodi,
uspostavljena je veza između ljudi čiji je zajednički imenitelj ljubav prema
prirodi i sportskom nadmetanju sa svim vrstama riba koje se, na taj način, mogu
uhvatiti. Druženje se nastavilo krajem aprila, kada su se reke Republike Srpske
delimično povukle u svoja korita i kada su vrsni ribolovci iz Banja Luke: Saša
Kremanović, Aca Janjetović, Igor Gašić–Čiko i Zlaja Španac, odlučili da je
momenat da se napravi ekspedicija na reci Plivi. Usledio je poziv i 25. aprila
počela je avantura kojoj je cilj bila pastrmka.
Moj dolazak u Banja Luku, odlazak u restoran "Skaut" na Vrbasu, mesto okupljanja
pomenutih ribolovaca, pravljenje planova za kampovanje na obalama reke Plive, uz
neizbežne nabavke za preživljavanje u prilično divljem okruženju, označio je
početak onoga što mi ribolovci nazivamo "Raj na zemlji".
Po izlasku iz grada, pogled na Vrbas i konstatacija da je vodostaj još prilično
visok, ali i da je ta voda sigurno carstvo mladice, lipljena i pastrmke. Srce je
puno od lepote terena pored kojih prolazimo. Beli buk, kanjon Tesno, mala Brana,
jezero Bočac, samo su neka mesta kao stvorena za lov kapitalnih riba. Već
ostvareni ulovi to samo potvrđuju. Upravo na jezeru Bočac aprila 1999. godine,
Vulin Simo je na kašiku ulovio pastrmku od 103 cm, tešku 14,7 kg, što je najveći
ulov ove vrste ribe za koji se imaju pouzdani podaci. Ulov je sačuvan, a
preparat se nalazi u restoranu "Ribar stari Mandiko" na obalama jezera Bočac.
Baš tu skrećemo ka Mrkonjić Gradu i Šipovu, a naše krajnje odredište je Mesto
Čerkazovići na reci Plivi.
Ekipa, kojoj sam se, na svoje veliko zadovoljstvo, pridružio, već dugi niz
godina kampuje na ovim terenima i odlično ih poznaje, a takođe i meštane iz ovog
pomalo divljeg, prelepog kraja. Oni nam vrlo predusretljivo pomažu u
postavljanju kampa, zadovoljni što vide Španca sa grupom sportskih ribolovaca u
svojoj sredini. Priča sa Đangom, Ninom i ostalim meštanima teče lako, kao reka
pored koje žive i mada prvi put sa njima, znam da će pomoći u svemu što nam
zatreba.
Predveče, tog putovanjem ispunjenog dana, Čiko i ja krećemo da se pozdravimo sa
rekom. Prvi pogled na Plivu govorio je o izuzetno visokom vodostaju koji se
zadržao iz prethodnog kišnog perioda, ali reka se polako vraćala u korito. Još
uvek visok vodostaj diktirao nam je izbor mamaca. Zna se da riba, pri ovakvim
uslovima, pliva uz obalu, pa smo se odlučili za voblere.
Već posle par zabačaja uz samu obalu, imao sam udarac, ali i prvi peh. Štap je
bio zavučen u granje, pa kontra nije bila dovoljno oštra. Pastrmka koju sam
video, imala je oko 50 cm, a uzela je vobler plivajući prema meni, što je
napravilo i mali "trbuh" na najlonu. Nekoliko puta je zamahnula glavom i moj KZV
favorit joj je izleteo iz usta u granje na obali. Tek što sam stigao, a već
ovakva iskušenja!!! Šta će biti za još 10 dana samo Bog zna. Već na sledećem
viru ponovo riba na štapu, doduše nešto manja, ali i ova pastrmka uspeva da se
oslobodi varalice!!!
Kao kroz maglu čujem Čikov glas: "Kole, vreme je za večeru!". A posle tolikog
putovanja i ovih iskušenja na samom početku, nije morao da ponavlja dva puta.
Glavni kuvar i logističar Španac, već se puno puta dokazao u raboti sa
kotlićima, pa mi je stomak bio dalji orjentir. Materijala za kotlić nije falilo,
jer lokalni lovci Đango i Nino "Strašni" nisu došli praznih ruku. Susret starih
prijatelja rezultirao je lovačko ribolovačkim pričama uz veprovinu iz kotlića i
banjalučki Nektar do kasno u noć.
Rano ustajemo, jer prethodne burne noći za ribolovca nisu opravdanje. Čiko, Aca
i ja krstarimo Plivom. U planu nam je "živi" tok reke, jer od mesta Jezero pa
sve do Jajca, razliva se Plivsko jezero iz koga se reka kroz čuvene vodopade,
preliva u Vrbas. Planirano, izvršeno!!! Ceo tok Plive od mesta Čerkazovići,
Krivog Broda, Volara, ušća Janja, pa sve do izvora u selu Pljeva, obišli smo
"uzduž i poreko".
Čiko je tih dana lovio lepe potočare do 35cm, uglavnom na cofa. Za vreme
ekstremno visokih vodostaja, Pliva je poplavila nekoliko ribnjaka, pa se u reci
našla i velika količina kalifornijskih pastrmki. Iz udruženja SRD u Šipovu
apelovali su da se ova riba što više izlovljava, bez ikakvih ograničenja u
veličini i broju komada, jer ova "napast" ozbiljno preti da uništi mrest
potočare i lipljena. "Kalife" su napadale sve vrste mamaca, pa je to na vodu
izmamilo veliki broj ribolovaca. Za nedelju dana pod nogama smo ostavili ceo tok
reke, pa sam, što od svojih domaćina, što od ribočuvara, dobio, za nas ribolovce
važne informacije o revirima.
Rekom Plivom gazduje SRD Šipovo. Od izvora do mosta u Pljevi dozvoljen je
ribolov na suve mušice i varalice (cofovi, vobleri, veštački peševi,
leptiri...). Od mosta u Pljevi do Lekića mosta dozvoljen je lov isključivo
mahačem na jednu suvu muvu. Poseban revir je od Lekića mosta do zahvata vode za
ribnjak "Sokočnica" gde je dozvoljen ribolov mahačem uz posebnu dozvolu.
Upotreba nimfi i strimera ovde je dozvoljena, a minimalna mera za pastrmku je 40
cm, dok je početna mera za lipljena 45cm. Može se poneti jedna riba. Potpuna
zabrana ribolova važi od ribnjaka "Dedo" do mosta kod autobuske stanice, a od
mosta kod autobuske stanice do granice sa Federacijom, dozvoljen je ribolov na
varalice i mušice. Od granice sa Federacijom do Krivog Broda je reon ribočuvara
Savić Nikole iz Čerkazovića gde je bio smešten naš kamp. Godišnja dozvola je
40KM. Cena dnevne dozvole je 10KM za građane Republike Srpske, 20KM za građane
SCG i Federacije, a 30KM za strance. Ukoliko želite da dođete na ovaj deo reke,
za sve informacije možete se obratiti na telefon 050 291227.
Živeći u prirodi čovek gubi pojam o vremenu. Tako bi bilo i u mom slučaju, da mi
se nije desila trofejna pastrmka "potočara" i to neobičnog dana, Prvog maja, na
praznik rada, koji sam ja pošteno "odradio". Dan je počeo uobičajenim
aktivnostima u kampu. Već znate zbog koga, širio se miris pečenja ispod sača.
Majstor Španac radio je svoj posao i to se "osećalo" u celom kampu. Taj rad se
"morao" ispoštovati, nakon čega reših da to zadovoljstvo upotpunim.
U samoj blizini kampa reših da zabacim vobler. O čemu bi ribolovac na reci mogao
da razmišlja, do o krupnoj ribi na svojoj udici. I ja sam je imao u glavi.
Mislio sam, pošto u reci ima toliko sitne "kalifornijke" možda je rešenje upravo
taj dezen voblera. Stavljam dvodelni, 7cm dugačak KZV wobbler, imitaciju male
"kalife".
Stotinak metara od kampa nalazi se dubok vir sa dosta potopljenih stabala u
vodi. Reka usporava svoj tok na tom mestu. Baš to mesto sam odabrao za prvi
zabačaj. Prvi, drugi zabačaj, ništa. Posle trećeg zabačaja usledio je strahovit
udarac i imao sam krupnu ribu na štapu.
Nakon nekoliko snažnih udaraca u mestu, riba kreće uz vodu, a za njom i najlon
sa "gejše" (daiwa emblem zia 2500). Štap RST, bacanja 40gr, savija se pod
naletima ribe, koja se iznenada okreće ka panjevima. Rukom hvatam špulnu da
zaustavim dril i u poslednjem času zaustavljam ribu. Iza sebe čujem Sašu, Španca
i još neke ribare koji su, primetivši da se nešto dešava, dotrčali da pomognu
ako zatreba. Riba na štapu se ne predaje. Usledili su novi begovi, ali sve kraći
i manje žestoki. Najlon na špulni je moj omiljeni falkon planet 0,235, naravno
uvek nov, a udice wmc 9651 nabavljene kod LAV MD-a. Ta kombinacija još me nikad
do sada nije izdala. Sve ukupno, daje mi nadu da ću bitku dobiti.
I konačno, posle oko petnaestak minuta borbe, riba se izvrnula na bok privučena
blizu obale. Španac nije izdržao, kao munja uleteo je u vodu, kako samo on zna
zgrabio ribu i izbacio je na obalu. "Kole, samo sam se plašio da ti na spadne
ili da ne uđe u granje!" uz čestitanje, izgovorio je Španac. Naravno i ostatak
ekipe je čestitao i slavio, a sa njima i nekoliko meni nepoznatih ribolovaca
privučenih onim što se na vodi događalo.
A dogodila se prekrasna, 64cm duga potočna pastrmka, krupan primerak za ovaj deo
reke, sa svih strana fotografisana i spremljena za prepariranje.
Tek u kampu je usledilo pravo slavlje. Ribolovačka družina, sklona veselju i
zbog manjeg razloga, slavila je pored vatre do kasnih sati.
Ostvareni ulov uslovio je moj dalji boravak uglavnom u kampu, gde sam se bavio
logističkom podrškom ostalim članovima ekipe (drva, sudovi, kafa...). Timski rad
čuda čini, a o faktoru sreće u ribolovu, da i ne govorim. Doduše, narednih dana,
sa Čikom Gašićem i Acom obišao sam i mušičarske terene u Pljevi, ali uslovi za
lov suvom muvom bili su zaista teški. Nemogućnost te vrste ribolova, odvela me
je levim krakom izvora Plive, na oko 3 km od mosta u Pljevi. Priroda je toliko
lepa da je nestvarna. Sliku, koju jednostavno morate videti i kroz objektiv
fotoaparata, upotpunjuje zaista moćan izvor iz pećine. Kad vas majka priroda
nagradi boravkom na ovakvoj reci, kad se napijete vode sa njenog izvora i
shvatite smisao življenja, upecani ste za sva vremena.
BISTRO ! |